Na Drini ćuprija

Višegradska ćuprija na Drini je zadužbina velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića (tur. Sokollu Mehmet Paşa, 1505. ili 1506-1579).On je jedan od velikih osmanskih vojskovođa porijeklom iz Bosne. Rodio se u selu Sokolovići pored Rudog 1505. ili 1506, a kao dijete pravoslavnih roditelja. U to vrijeme postojao je običaj poznat kao Divširma, odnosno „Danak u krvi”. Srpska djeca su na silu otimana i odvođena u Tursku gdje su prevođena u islam i školovana u njihovim vojnim školama gdje su postajali Janjičari, elitni vojnici turskog carstva. Tako je iz okoline Višegrada kao dijete odveden i Bajica Sokolović i dobija ime Mehmed. On će kasnije zahvaljujući svojoj sposobnosti postati oficir osmanske vojske, a na vrhuncu svoje moći postaje veliki vezir, odnosno premijer države po današnjim standardima. Na vrhuncu svoje moći naređuje da se u Višegradu na Drini sagradi most kome ravna nema.

Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Izgrađen je u istočnjačkom stilu i predstavlja remek dijelo tadašnjeg graditeljstva.

Ima 11 lukova sa blagim usponom prema sredini i silaznom rampom na lijevoj obali. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se profilisani vijenac iznad koga je ograda mosta. Ukupna dužina iznosi 179,5 m, visina nad normalnim vodostajem rijeke 15,40 m a širina mosta 6,30 metara. Most je građen od kamena, sedre, odnosno bigra, koji je dovežen iz Višegradske banje. Iznad šestog stuba nalaze se sa obe strane proširenja. Na prilaznoj rampi lijeve obale nalaze se tri otvora završena prolomljenim lukovima. Na sredini mosta je izgrađena sofa koja je predviđena za odmor prolaznika, a preko puta sofe je ugrađen kameni portal.

Na sredini mosta se nekada nalazila kućica sa drvenom kapijom i mostovskom stražom, pa je zbog toga ovaj dio mosta nazvan kapija. Ovdje se nalaze i dvije ploče od bijelog mramora sa stihovima pjesnika Nihadija na arapskom pismu, koji govore o graditelju i godini izgradnje.

Mlađi natpis na donjoj tabli napisan je na arapskom pismu:

„Gospodin Mehmed-paša, Asaf svoga vremena,
čijom uzvišenom osobom svijet postiže slavu,
potrošio je svoj imetak u zadužbine radi božjeg zadovoljstva.
Niko neće reći za imetak, koji se troši u zadužbine, da je rasipanje.
Za života je utrošio zlato i srebro u zadužbine,
bio je svjestan, da su svakome njegova djela najbolje potomstvo.
U Bosni na rijeci Drini sagradi veliki most,
i od svodova na toj rijeci napravi red.
Na takvoj dubokoj i snažnoj rijeci,
preci ne mogaše ništa sagraditi.
Božjom pomoću osnivač, gospodin Mehmed-paša učinio je,
da se njegovo ime spominje s poštovanjem i blagonaklonošću.
Podigao je most, kojem na svijetu nema ravna.
Nemoj reći da je propao imetak, koji se troši u ovkavo dobro djelo.
Nadam se u svevišnjeg boga, da će njegovom osnivaču dani sretno prolaziti,
i da u životu nikad neće tugu osjetiti.
Nihadi, videći dovršetak (mosta), reče mu kronogram:
`Neka Alah blagoslovi divni, veliki i najljepši most!`“
979h. ( 1571-1572.)

Stariji natpis na gornjoj ploči napisan je na jali naskh pismu:

„Za vladavine vladara svijeta Murad-hana, sina Selimova,
dobrotvor, gospodin Mehmed-paša,
koji je trojici vladara s odanošću bio veliki vezir,
napravi najveću zadužbinu, nek mu je Bog primi!
U iskrenoj namjeri sagradi svojim poduzetnim duhom
veliki most na rijeci Drini.
Građevina mu ispade tako lijepa, da onome ko je vidi,
čini mu se kao da na vodi stoji zrno bisera,
a nebeski svod da mu je školjka.
Bože, daj, da zgrada njegove sreće i života bude čvrsta.
Ispuni mu, Bože sve želje na ovom i onom svijetu!
Nihadi mu reče kronostih, neka ga blagosilja, ko ga vidi:
„Mehmed-paša sagradi ovaj most preko vode!“
985h. (1571.)

 

U svom vijekovnom postojanju most je pretrpio mnogo nedaća. Prvo zabilježeno oštećenje mosta bilo je rušenje jednog svoda u srednjem vijeku. Most je doživio jednu popravku 1873. godine, a 1896. godine velika poplava je uništila veći dio Višegrada, ali je ćuprija ostala skoro neoštećena, iako je Drina dostigla rekordnih 14,6 m dubine. Jedino je stradala kamena ograda mosta.

Godine 1914. su srušena dva stuba i svodovi koji se na njih oslanjaju, a 1943.godine su miniranjem stradala četiri stuba sa okolnim svodovima. U periodu između dva svjetska rata most je privremeno bio osposobljen za saobraćaj uz pomoć metalne konstrukcije. Detaljna rekonstrukcija mosta izvršena je u periodu od 1949. do 1952. godine.

Most je jedan od najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a u julu 2007. godine upisan je u UNESCO listu svjetske kulturne baštine.

Instagram @visegradturizam